Emilij Laszowski u svojoj "Povijesti plemenite općine Turopolja" donosi tek malo informacija o Šiljakovini jer od kraja XIV. stoljeća selo potpada pod Zagreb pa Laszowski više nije zainteresiran za njegovu povijest.

U dokumentu koji na sebi nosi datum 24. veljače 1374. spominje se selište Sylakowyna kao međa posjeda Novaka iliti Malog Kostanjevca.

Laszlowski spominje kako je selo dobilo ime po potoku Šiljku, a njegovo ime nastalo je od iste osnove kao i riječi "šilovine" ili "šilovlje" što znači šumu crnogoricu. Oko sela je nekada bila šuma crnogorica, a dokaz za to je i stari bor, smogor, koji je nekada rastao iznad zaseoka Bukovići. Govore ljudi da se zimi vidio čak s Medvednice, bio je visok 23 metra, opseg debla u prsnoj visini bio mu je 275 cm, ali udario je grom u njega, počeo se sušiti, pa je posječen 1969.

Laszowski piše da je Šiljakovina bila od starine posjed turopoljski. "Kad su g. 1387. dobili građani zagrebački Petrovinu od kralja Sigismunda, htjedoše isti građani Siljakovinu posvojiti k Petrovini. Godine 1394. bila je Šiljakovina posjed sinova Mihalja zvanog Viteza. Hoteći Turopoljci ugoditi Zagrepčanima, nadajući se od njih zaštiti i prijateljstvu, kako je to bilo sve do tada, to su turopoljski izaslanici 12. maja god. 1394. dosli pred zagrebački kaptol, gdje su izjavili, da svojevoljno daju i ustupaju Šiljakovinu zagrebačkim građanima. I već g. 1395. bude Siljakovina i Petrovina po nalogu kralja omeđašena i uručena Zagrepčanima."

Nakon toga Laszowski više ne prati povijest sela.

Osim Šiljakovine zanimljive su nam i informacije o selu Kostanjevcu. To selo se prvi put spominje 1279. godine, a kako mu se kao granica spominje i potok Bunica možemo pretpostaviti da je Kostanjevec u početku zauzimao područje današnje Šiljakovine. Povjesničar Juraj Ćuk, u svojoj knjizi "Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća" spominje kako posjed Kostanjevac odgovara Šiljakovini, nad kojoj je i danas brdo Kostanjevac.

Dokumenti s početka 16. stoljeća govore kako su mnogi Turopoljci u Kostanjevcu držali vinograde, a za vrijeme haračenja ljudi Nikole Zrinskog po Turopolju "mnogo su plijenjene klijeti kostanjevečke". Selo je u to vrijeme bilo dosta napučeno, ali krajem 16. stoljeća je opustilo i nakon toga se više ne spominje kao selo već samo kao posjed u kojem su vinogradi.

IZVORI:

  1. Emilij Laszowski - Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (sur. Velimir Deželić stariji, Janko Barle i Milan Šenoa)[3][7], 1-3, 1910., 1911. i 1924.
  2. Juraj Ćuk - Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća, 1942.