Današnje šume samo su ostatak nepreglednih šuma koje su bile glavno obilježje ovoga kraja. Jedan od najboljih dokaza za to je bio najstariji hrast lužnjak u ovom dijelu Panonske nizine koji se nalazio u Kostanjevcu, na imanju obitelji Bedeković. Bio je star između 550 i 700 godina što znači da je iznikao između 1300. i 1450. godine. Svjedočio je i kad su Turci 1591. spalili selo Kostanjevac nakon čega je prestalo postojati.

Hrast je 8. 12. 1964. postao spomenik prirode, a od 1962. je bio na popisu pod zaštitom države kao pojedinačno prirodno-kulturno dobro. Međutim zaboravilo se na njegovu vrijednost, nije se brinulo o njemu, a naknadni pokušaji spašavanja nisu uspjeli pa se hrast osušio. Nasljednici su hrast poklonili Etno selu Kravarščica, ali na kraju je završio izložen ispred Starog grada u Lukavcu.

Opseg u prsnoj visini iznosio mu je 5,5 metara, promjer mu je bio oko 2 metra, a visina preko 20 metara. Samo deblo mu je težilo 12,5 tona. Pri dnu je bila željezna karika na kojoj je bila označena godina 1662. Prema predaji za tu su kariku turski vojnici vezivali svoje konje. Zbog toga je i dobio ime Turski hrast. Nosio je i ime hrast Jurjevac jer je listao upravo na dan Jurjeva.

Ime Frajličin hrast dobio je početkom XX. stoljeća po blizankama iz obitelji Bedeković iz Lomnice. Vilma i Milka rodile su se 1883., školovale su se u Zagrebu, a nakon završenih velikih matura odlaze u europske gradove na studij. Milka je bila slikarica i učiteljica ručnog rada te vlasnica kurije, a 1930. izradila je vatrogasnu zastavu i bila joj je kuma. Vilma je bila učiteljica stručnih škola.

Preko ljeta vraćale su se ladanje kod svoje bake Ludmile Modić koja im je pričala prošlost ovoga kraja i Lomnice te o susretu s mnogim ljudima koji su dolazili u posjet. U staroj kuriji se okupljala tadašnja inteligencija, Josipovići, Pogledići te turopoljski zet August Šenoa. U vrijeme frajlica dolazili su im znameniti hrvatski violinist Zlatko Baloković, Antun Gustav Matoš, Marija Jurić-Zagorka, Matko Pejić, skladatelj i pisac Josip Andrić i druge znamenite osobe.

Frajlice su živjele u skladu s prirodom, ustajale su s prvim zrakama sunca, a u smiraj su se povlačile u svoje odaje. Obrađivale su svoj povrtnjak i živjele u kuriji s mnogo životinja. Ta predanost prirodi sačuvala je i njihov hrast. Kada je Plemenita sučija podijelila hrastove u Kostanjevcu, svi su ih ovlaštenici porušili samo su one dale sačuvati svoj hrast, koji je još dugo čuvao uspomenu na drevne šume.

Lomničani su ih zvali frajlice kako su nazivali gospođice u njihovoj mladosti. Nikada se nisu odvajale i doživjele su duboku starost. Vilma je umrla 1976., a Milka godinu dana kasnije.

IZVORI:

  1. Najstareše drevo? (forumgorica.com)
  2. Web stranica Damira Drvodelića - Drvo u tradicijskoj uporabi
  3. Fotkam i pišem blog
  4. Donjolomnički leksikon - Slavko Stepanić